GOLGOTA: ŽIVOT U HOLANDIJI – PRVE GODINE

Ostavši bez bilo kakve podrške i smijera, van bilo kakvog pozorišnog kruga i prepušteni sami sebi, morali smo da se potpuno posvetimo prodaji predstava koje smo imali – i to onih predstava koje su bile najpraktičnije – za prevoz, najmanje stvari, rekvizita etc.

Morali smo zaraditi godišnje određenu sumu novaca jer smo imali u Holandiji dozvolu sa ostanak pod uslovom da možemo u stranačkoj policiji dokazati da smo u stanju sami sebi obezbijediti dovoljne prihode putem igranja predstava. U protivnom bismo bili deportovani.
Na umjetničkom planu patili smo i mi a i naše produkcije. Zbog novaca smo bili prisiljeni da igramo na bilo kojim mjestima. Često na potpuno pogrešnim mjestima. Primjer: Leopoldina na vašarima i marketima, na uličnim manifestacijama ili pak u kafanama.

Zato što nismo bili u prilici da biramo mjesto izvođenja i publiku, često je izostajala i reakcija koju smo očekivali i često smo nailazili na nerazumijevanje.

Sarađivali smo sa agencijama i impresarijatima koji su najčešće prodavali komedije, cirkus i kabare, a nisu imali veze niti sluha za senzibilitet i smisao naših predstava.

Tu i tamo bilo je uspješnih izvođenja, tu i tamo igrali smo i u teatrima, i klasičnim i alternativnim, ali sve u svemu nije bilo nikakvog plana niti sistema, puka borba za opstanak.