JESMO LI IZABRALI POGREŠNU ZEMLJU

Možda je ovo donekle tačno, tačno je da ova zemlja nema mnogo sa teatrom, ne onaj prirodan osjećaj za dramu kao Italija ili Španija, niti tradicionalno i temeljito obrazovanje kao Njemačka na primjer.

Ovdje vlada prevashodno snobovsko-gradjansko poimanje teatra, bilo da se radi o tradicionalnom teatru ili avangardi. „Teater“ nije suštinska nasušna potreba, nego nešto poprimljeno izvana, nešto neprirodno, naučeno, kao što sociopat imitira ponašanje samo spolja, a nema nikakav istinski osjećaj pri tome.

Zemlja gdje se cijeni „lijepo pisanje“ a ovo podrazumijeva bukvalno „lijep“ rukopis.

Teatrolozi i pozorišna kritika su ovdje općenito vrlo slabo obrazovani.

Možda bi bilo bezbolnije da smo otišli u neku zemlju za čiju pozorišnu tradiciju smo unaprijed već imali poštovanje, kao na primjer za Britaniju ili Ameriku.
Do izvjesne mjere radi o se dakle o izboru „pogrešne zemlje“, ali vjerovatno bi za nas bilo ne mnogo drugačije i da smo otišli u bilo koju drugu zemlju u Zapadnoj Evropi.
Ali najvjerovatnije ni odlazak u neku socijalističku zemlju ne bi pomogao.

Radi se o nečem drugom:Bilo gdje da smo se odlučili da idemo trebali smo unaprijed pripremiti teren i osigurati veze sa pozorišnom elitom. Što to nismo uradili je najveća greška.