NEKO JE UBIO PJESMU – 22. FESTIVAL MESS – U CENTRU PAŽNJE

Iznenada smo se našli u zvaničnoj konkurenciji Festivala malih i aksperimentalnih scena Jugoslavije – MESS. Tu vijest je donijela Ivina mama jedno jutro uz kafu; veliki naslov u novinama “nepoznat teatar u zvaničnoj konkurenciji”. Ispostavilo se da je glavni selektor festivala prije nepuni mjesec dana bio na našoj premijeri “Neko je ubio pjesmu” 12. decembra 1979. u Colegium Artisticum.

Premijera je bila održana u prostorijama sarajevske galerije moderne umjetnosti Collegium Artisticum. Veliki izložbeni prostor u suterenu Kulturnog doma Skenderija. Bijeli sterilni prostor, bijeli mramorni pod, bijeli paravani “narušeni” prijetečim crnim zavjesama iza kojih i ispred kojih se sva radnja predstave dešavala; ono što je publika ispred zavjesa vidjela, šta joj je putem plesa i radnje prikazano (predočeno) i ono što je publika samo mogla naslutiti šta se dešava iza zavjesa. Goli bijeli prostor izrezan crnim ulazima/izlazima pojačao je simboličku vrijednost onog što se vidi i onog što se ne vidi, zla i ljepote, sakralnog i tajnog u predstavi. Na sredini bijeli kameni žrtvenik.

Ivina mama se pobrinula za štampanje pozivnica i plakata i radila na promociji predstave tako da je na premijeru došlo mnogo književnika, pjesnika, žurnalista, izvještača i njenih kolega sa radio stanice. Ivina mama je bila glavni urednik dječije redakcije obrazovnog programa radio stanice Sarajevo.
Naš prijatelj Zizi koji se razumio u muzičku opremu pobrinuo su se za adekvatno ozvučenje predstave.

Premijera se desila kao san, trenutak očuđenja, trenutak tišine i trenutak aplauza. Sve je lebdjelo, radnja, muzika, tišina kao vazdušni jastuku na mramornoj podu i “pokvarilo” se velikim aplauzom.

– O pojmu premijere, za nas, tvrdoglavo, u to vrijeme u Jugoslaviji i dalje –
Premijera je za nas značila bukvalno prvo javno, pred publikom izvođenje predstave. To je za nas kao stvaraoce i izvođaće predstave bio svojevrstan izazov; uhatiti i iskusiti onu “nevinu” reakciju publike, ne pokvarenu i ne naštimanu kasnijim popravkama predstave. Tvrdoglavo braneći taj postulat nas je kasnije u Holandiji koštao reputacije i negativno se odrazio na našu karijeru.

U CENTRU PAŽNJE

Najava da na jedan internacionalni festival dolazi jedna nepoznata teatarska grupa i to još iz samog Sarajeva podstakla je brojne novinare da saznaju ko su ti ljudi i da tu senzacionalnu vijest još više prošire. Uslijedili su intervjui u našem stanu, foto reportaže, radio intervjui itd.

Ne samo da je predstava “Neko je ubio pjesmu” bila nagrađena od strane zvaničnog žiria kritičara, novinara i publike nagradom “Tri zlatne zvjezde” za najosmišljeniji eksperimen na MESS-u nego se i grupa teatrologa, kritičara i dramskih umjetnika udružila i neovisno od zvanično dodjeljene nagrade proglasila da je predstava “Neko je ubio pjesmu” najprimjerenija prvobitnim intencijama ovog festivala i, samim tim, njegov najznačajniji događaj.

To veće smo bili pozvani u hotel Evropu gdje su nam Nada Rakić i Marko Kovačević ispred svih potpisanih pročitali nezvaničnu nagradu potpisanu od strane najbitnijih pozorišnih i umjetničkih osaoba Sarajeva i Jugoslavije i dodijelili umjetničku sliku akademskog slikara Edina Numankadića.

To je bio naš nezvanični momenat zvaničnog prepoznavanja.

Related production