OPASNOST: KAD SRUŠIŠ MOSTOVE IZA SEBE

Došli smo ovdje u Holandiju bez ikakvog pedigrea (pali s neba).

A trebalo je – da pripremimo teren već u Jugoslaviji, trebalo je da tamo napravimo lobby (u ovome bi nam bili pomogli uticajni ljudi iz pozorišnog svijeta koje smo poznavali i koji su nam bili naklonjeni, na primjer Ćirilov direktor BITEF-a i mnogi drugi).

Tako da po dolasku u novu stranu zemlju (koja po svoj prilici ne bi bila Holandija nego vjerovatno neka druga, više „pozorišna“ zemlja – Amerika?) odmah budemo viđeni kao GRUPA KOJA SE BAVI ISTRAŽIVANJEM MASKE I POKRETA, stvaranjem određenog modela teatra, dakle kao neko ko je bitan za teatar i zaslužan za istraživanje na polju teatra.

Na ovoj osnovi vjerovatno smo mogli (čak i u novoj zemlji) nastaviti raditi dalje u smjeru u kojem smo počeli. I onda vjerovatno i dobiti neke strukturalne uslove da nastavimo taj svoj „tragalački“ rad.

A ne (kao što se desilo): da po dolasku u novu zemlju budemo prisiljeni da iz egzistencijalnih razloga kompromitujemo svoju umjetnost koncentrišući se na prodavanje predstava i izvođenje po svaku cijenu, prepušteni sami sebi, često na potpuno pogrešnim mjestima.