TIJANA U SVIJETU MASKI

Nakon što smo se vratili iz Šibenika sa festivala dječijeg teatra, gdje je Iva izvela predstavu u osmom mjesecu trudnoće a da niko to nije mogao zamjetiti, počeli smo se pripremati za dolazak novog člana porodice.
Jedan ugao naše velike sobe pregradili smo s drvenim pločama koje smo donijeli s Akademije likovnih umjetnosti, koje su, za predstavu Program 1, služile kao daske za pozornicu. To je bio nursery za našu kćerku Tijanu.
U to vrijeme su već bila ogledala duž zida suprotno od njene sobe. Maske svih oblika po sobi, svakojake, male, velike, strašne, smiješne, sve su činile svijet njene fantazije.
Leopoldinina maska je napravljena, vajana, kaširana, obojena, slikana, probavana na samo par metara od vrata njene sobe dok je još bila u kolijevci – iz koje je mogla gledati i pratiti sve naše probe.
Nije čudo da nekoliko godina kasnije(3)nakon što smo mi završili izvođenje Leopoldine, primili aplauz i otišli u garderobu, iz gledališta se začuo aplauz upućen Tijani koja je “encore”, ukratko ponovila (čitavu ili dio) predstavu.