UMJETNIČKA TJESKOBA – ‘AFTERMATH’ ODLASKA IZ SARAJEVA

Otišli smo dakle bez ikakvog pedigrea. Htjeli smo okrenuti novu stranicu. I tako smo ostali bez „letećeg ćilima“ na kome smo sjedili u Sarajevu. I pitali se desetinama godina šta to radimo pogrešno, kako to da nismo u stanju da izazovemo istu reakciju, stvorimo isti environment (okolinu), koji nam je bio nasušna potreba da bismo artistički u punom smislu mogli funkcionisati.

Za nas koji smo bili već formirani i prihvaćeni i u punom sjaju – dakle ne na nekom mucavom početku – nije bilo plodonosno naći se u sredini gdje si niko i ništa.

UMJETNIČKA TJESKOBA, osjećaj gušenja je osjećaj koji se usadio manje-više od početka, i samo poprimao druge oblike, varijacije kroz godine i decenije koje će doći.

Tek sada gledajući unazad shvatili smo zašto se sve dešavalo tako kako se dešavalo.

U početku je dominantno osjećanje bila don kihotska arogancija i čuđenje – kako to da niko ovdje ne prepoznaje iste vrijednosti koje smo do juče imali, nešto što smo očekivali i mislili da se samo po sebi podrazumijeva. Kao kralj koji je izgubio kraljevinu (još uvijek očekuje počasti, a ustvari ga svi gledaju sa podsmijehom kao prosjaka ili ludu).

Zatim bezbrojni uzaludni pokušaji da se uklopimo, nametnemo, dopadnemo, da krenemo od nule.

Do totalne izolacije i otuđenosti.

Do gorkog zaključka: Izabrali smo pogrešnu zemlju.