TEATAR | SVIJET


Dubravko BIBANOVIĆ

OBJELODANJENI PRIVID

Poslije izuzetno uspješnog nastupa na Festivalu malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije, novi sarajevski teatar »Maska i pokret« dobio je na prvi pogled sjajnu mogućnost za prezentaciju svoga rada širokom sarajevskom gledalištu. Radi se o tome da je uprava Kamenog teatra 55 omogućila nastup ovoga teatra u prostorijama Kamenog teatra u dane kada se ne igraju zvanične predstave kuće. Ovakav gest zaslužuje i punu pažnju i niz komplimenata. Tu je i pomoć mladom, tek stasalom i veoma specifičnom teatru, tu je zastupljen princip otvorenosti postojećih teatara, prisutan je element »ulaska na velika vrata« na sarajevsku scenu za teatar »Maska i pokret«. Izbjegnuto je mukotrpno tiho pojavljivanje, stidljivo izvirivanje po prostorima koje niko nikada nije posjećivao. Jednom riječju: sve je u najboljem redu. Ima razloga za zadovoljstvo, slavlje i veselje. Atmosfera u gradu na pozorišnom planu saradnička, dobronamjerna, predstava teatra »Maska i pokret« atraktivna, nova, zanimljiva.
Pa ipak: sve je tako i ništa nije tako. Predznaci su bitno promijenjeni. I to promijenjeni na najdrastičniji način: otkazivanjem prve zakazane predstave. Predznaci dobronamjernosti, saradnje, pomoći, otvorenosti na organizacionom planu nisu zadržali svoja značenja na estetskom planu.
Umjetnost je nemilosrdna. Pozorište je u svojoj biti beskompromisno. To akteri ovoga nesporazuma organizaciono-estetske prirode izgleda nisu znali. Umjetnost ne zanima dobronamjernost, izlaženje u susret. Nju zanima potpuno predavanje i duhovno jedinstvo. A to su u ovom slučaju bile potpuno zapostavljene kategorije. O njima se radilo ali se nije radilo sa njima.
Pa o čemu se zapravo radi? Gdje su uzroci ovoga nesporazuma? Kako se moglo dogoditi da nešto što je bijelo postane crno, da nešto što bi trebalo da predstavlja pobjedu organizacionog jedinstva našeg teatra izrodi sopstveni poraz.
Pogledajmo još jednom činjenice i njihove posljedice. Teatar »Maska i Pokret« pravi predstavu koja izlazi potpuno iz okvira u kojima se kreću naše oficijelne pozorišne kuće. Njihova predstava je zasnovana na izražajnim sredstvima velike, karnevalske lutke, na tradiciji sicilijanskog pozorišta velike lutke i u idejnom smislu bliska Šumanovom razumijevanju simbola. Postavljena na ovakvim osnovama, a posebno sagledana u otklonu od postojeće pozorišne produkcije, to je predstava koja traži sasvim novo osjećanje stvari u teatru kod svoga gledaoca. U pitanju jeste teatarski doživljaj, ali po vrsti sasvim različit od doživljaja koji pruža građanski teatar. To predstavlja prvu premisu nesretnog zaključka i tužne posljedice: otkazivanja predstave.
Druga premisa glasi: Kameni teatar 55 jeste građanski teatar. Publika Kamenog teatra jeste građanska publika, ili tačnije publika sa građanskim osjećanjem teatra. Ona sa vrstom osjećanja za kojom traga »Pokret i maska« nema veze.
Nju to ne zanima. Ona tome ne pripada. Ona ima svoje izgrađene idol-predstave poput »Kako ubiti suprugu i zašto«. Tamo gdje se ubija supruga u gegu teško da se može ubiti pjesma u simbolu.
S druge strane Kameni teatar 55 je uspostavljeno pozorišno ime i u njegov prostor njegovu publiku može dovesti samo veće, jače, poznatije, značajnije pozorišno ime, i posebno važno, ime sa istim osjećanjem teatra. Anonimni teatar »Maska i Pokret« tu nema šta da traži. I tu je njihova suštinska greška. Nisu smjeli sa svojim osjećanjem teatra, sa ambicijom i investicijom sa kojom su realizovali predstavu dopustiti sebi takvu grešku – lakog pristajanja na prvu prividnu olakšicu koja se pojavila u njihovom radu. Naprotiv.
Njihov put uspjeha jedino je moguć u anonimnom prostoru, u sasvim novom prostoru koji će dobiti njihovu boju, njihov miris, baš kao što je neophodno mukotrpno privlačenje pubulike i traganja za onom vrstom publike koja će prihvatiti senzibilitet koji ovaj teatar nosi.

Dubravko BIBANOVIĆ

TEATAR | SVIJET


Dubravko BIBANOVIĆ

OBJELODANJENI PRIVID

Poslije izuzetno uspješnog nastupa na Festivalu malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije, novi sarajevski teatar »Maska i pokret« dobio je na prvi pogled sjajnu mogućnost za prezentaciju svoga rada širokom sarajevskom gledalištu. Radi se o tome da je uprava Kamenog teatra 55 omogućila nastup ovoga teatra u prostorijama Kamenog teatra u dane kada se ne igraju zvanične predstave kuće. Ovakav gest zaslužuje i punu pažnju i niz komplimenata. Tu je i pomoć mladom, tek stasalom i veoma specifičnom teatru, tu je zastupljen princip otvorenosti postojećih teatara, prisutan je element »ulaska na velika vrata« na sarajevsku scenu za teatar »Maska i pokret«. Izbjegnuto je mukotrpno tiho pojavljivanje, stidljivo izvirivanje po prostorima koje niko nikada nije posjećivao. Jednom riječju: sve je u najboljem redu. Ima razloga za zadovoljstvo, slavlje i veselje. Atmosfera u gradu na pozorišnom planu saradnička, dobronamjerna, predstava teatra »Maska i pokret« atraktivna, nova, zanimljiva.
Pa ipak: sve je tako i ništa nije tako. Predznaci su bitno promijenjeni. I to promijenjeni na najdrastičniji način: otkazivanjem prve zakazane predstave. Predznaci dobronamjernosti, saradnje, pomoći, otvorenosti na organizacionom planu nisu zadržali svoja značenja na estetskom planu.
Umjetnost je nemilosrdna. Pozorište je u svojoj biti beskompromisno. To akteri ovoga nesporazuma organizaciono-estetske prirode izgleda nisu znali. Umjetnost ne zanima dobronamjernost, izlaženje u susret. Nju zanima potpuno predavanje i duhovno jedinstvo. A to su u ovom slučaju bile potpuno zapostavljene kategorije. O njima se radilo ali se nije radilo sa njima.
Pa o čemu se zapravo radi? Gdje su uzroci ovoga nesporazuma? Kako se moglo dogoditi da nešto što je bijelo postane crno, da nešto što bi trebalo da predstavlja pobjedu organizacionog jedinstva našeg teatra izrodi sopstveni poraz.
Pogledajmo još jednom činjenice i njihove posljedice. Teatar »Maska i Po¬kret« pravi predstavu koja izlazi potpuno iz okvira u kojima se kreću naše oficijelne pozorišne kuće. Njihova predstava je zasnovana na izražajnim sredstvima velike, karnevalske lutke, na tradiciji sicilijanskog pozorišta velike lutke i u idejnom smislu bliska Šumanovom razumijevanju simbola. Postavljena na ovakvim osnovama, a posebno sagledana u otklonu od postojeće pozorišne produkcije, to je predstava koja traži sasvim novo osjećanje stvari u teatru kod svoga gledaoca. U pitanju jeste teatarski doživljaj, ali po vrsti sasvim različit od doživljaja koji pruža građanski teatar. To predstavlja prvu premisu nesretnog zaključka i tužne posljedice: otkazivanja predstave.
Druga premisa glasi: Kameni teatar 55 jeste građanski teatar. Publika Kamenog teatra jeste građanska publika, ili tačnije publika sa građanskim osjećanjem teatra. Ona sa vrstom osjećanja za kojom traga »Pokret i maska« nema veze.
Nju to ne zanima. Ona tome ne pripada. Ona ima svoje izgrađene idol-predstave poput »Kako ubiti suprugu i zašto«. Tamo gdje se ubija supruga u gegu teško da se može ubiti pjesma u simbolu.
S druge strane Kameni teatar 55 je uspostavljeno pozorišno ime i u njegov prostor njegovu publiku može dovesti samo veće, jače, poznatije, značajnije pozorišno ime, i posebno važno, ime sa istim osjećanjem teatra. Anonimni teatar »Maska i Pokret« tu nema šta da traži. I tu je njihova suštinska greška. Nisu smjeli sa svojim osjećanjem teatra, sa ambicijom i investicijom sa kojom su realizovali predstavu dopustiti sebi takvu grešku – lakog pristajanja na prvu prividnu olakšicu koja se pojavila u njihovom radu. Naprotiv.
Njihov put uspjeha jedino je moguć u anonimnom prostoru, u sasvim novom prostoru koji će dobiti njihovu boju, njihov miris, baš kao što je neophodno mukotrpno privlačenje pubulike i traganja za onom vrstom publike koja će prihvatiti senzibilitet koji ovaj teatar nosi.

Dubravko BIBANOVIĆ