OUR AWARD AT MESS | VEN


Velimir STOJANOVIĆ

UNANIMOUSLY – “MASKA I POKRET”

Award for the most thoughtful experiment: Iva Kostović–Mandić and Petar Mandić

“Three Golden Stars”, the traditional reward of our paper for “the most thoughtful experiment”, was given to the “Maska i Pokret” theatre at this year’s MESS for the play “Somebody has Killed the Play”. The present critics, journalists, and representatives of the audience who followed this year’s program voted almost unanimously for the award.
Among the twenty participants in our poll, 18 of them voted for the performance of Iva Kostović – Mandić and Petar Mandić. The two remaining votes went to “Crime and Punishment” and “Judas Iscariot.”
The “Maska i Pokret” theatre consists of two young people outside the institution with a professional background. Iva Kostović – Mandić and Petar Mandić are playwrights, creators of masks, and performers of the play “Somebody has Killed the Play”.

– The play was created as a result of research into the function and possibility of using a mask in the theatre – say young Sarajevo theatre-makers. – The play is dominated by one basic feeling and hence the action can be summarised in one sentence: a group of characters (masks), each from their own motives and each in their own way, contributes to the crime – the gradual killing of the great pre-puppet Agava, from which everything originates and from which all action in the play derives…
To a narrow circle of insiders, the appearance of the “Maska i Pokret” theatre in the official program of this year’s festival came as no surprise. Fortunately and to satisfaction, after the end of the 22nd festival of small and experimental scenes of Yugoslavia, their existence will surely not have the note of uncertainty and insecurity that was present until yesterday.

In the spring of 1979, the first public appearance of this group took place on the attic of Doborovljačka Street No. 12, and while what was called “officiality” was happening in the illuminated spacious halls of the official theatres, an event took place on semi-illuminated attic where the audience was struck by what was hard to forget. In a compound of music, mask, and movement, something different and receptive began, finally something new in the theatrical life of Sarajevo…
This was followed by the notable performance at the event “Sutjeska’s Youth” on Tjentište, performances in Zagreb, Mostar, and Skopje… Yet the most were the nights in which Iva and Petar Mandić did not know what awaits them tomorrow?!

Iva Kostovic-Mandic & Petar Mandic

AWARD FOR THE MOST THOUGHTFUL EXPERIMENT: Iva Kostović–Mandić and Petar Mandić

– The performance of the “Maska i Pokret” theatre reminded me of the famous MESS’s days when we were delighted with the novelties, boldness, poetics of the theatre – said Dalibor Foretić, a critic from Zagreb. – Something happened that is a valuable experience of the Festival. I am glad that such an attempt took place in Sarajevo, that the MESS gives results here not only to follow but also to improve the experiences it has had so far.

The following is a statement by Jose Angel Gomez, a guest from Spain, a research associate at the Academy of Theatre in Barcelona:
– More than any show at MESS, I liked the play of the Theatre “Maska i Pokret”. It is the real experiment and real research in the theatre. Many of the performances shown at the Festival can be seen anywhere in the world, and “Maska i Pokret” arise right from this environment.

The twenty-second MESS is already behind us. For many, one of the moments of his high reach is tied up to the performance of Iva and Petar Mandić.

.

.

.

Velimir STOJANOVIĆ

NAŠA NAGRADA NA MES-U | VEN


Velimir STOJANOVIĆ

JEDNODUŠNO – »MASKA I POKRET«

Priznanje za najosmišljeniji eksperiment: Iva Kostović – Mandić i Petar Mandić

»Tri zlatne zvijezde«, tradicionalno priznanje našeg lista za »najosmišljeniji eksperiment«, na ovogodišnjem MES-u dobio je teatar »Maska i pokret« za predstavu »Neko je ubio pjesmu«. Gotovo jednoglasnom većinom o dodjeljivanju nagrade su se izjasnili prisutni kritičari, novinari i predstavnici publike, a koji su pratili ovogodišnji program.
Među dvadeset učesnika naše ankete, njih 18 glasalo je za nastup Ive Kostović – Mandić i Petra Mandića. Dva preostala glasa dobile su predstave »Zločin i kazna« i »Juda Iskariotski«.
Teatar »Maska i pokret« čini dvoje mladih ljudi, van institucije, sa profesionalnim obilježjem. Iva Kostović — Mandić i Petar Mandić su scenaristi, kreatori maski i izvođači predstave »Neko je ubio pjesmu«.

– Predstava je nastala kao rezultat istraživanja funkcije i mogućnosti upotrebe maske u pozorištu – kažu mladi sarajevski pozorištarci. – U predstavi dominira jedno osnovno osjećanje i otuda se radnja može sažeti u jednu rečenicu: grupa likova (maski), svako iz svojih pobuda i svako na svoj način, doprinosi zločinu – postepenom ubijanju velike pra-lutke Agave, iz koje sve potiče i od koje potiče i sva radnja u predstavi…
Uskom krugu upućenih pojava teatra »Maska i pokret« u zvaničnom programu ovogodišnjeg festivala nije predstavljala iznenađenje. Na sreću i zadovoljstvo, nakon što je završen 22. festival malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije, njihovo egzistiranje neće, valjda, imati onu do juče prisutnu notu neizvjesnosti i nesigurnosti.
U proljeće 1979. godine, na tavanu u Doborovljačkoj ulici broj 12 desio se prvi javni nastup ove grupe, i dok se u osvijetljenim prostranim salama oficijelnih pozorišta dešavalo ono što se tada zvalo »zvaničnost«, na poluosvijetljenom tavanu prisutne je zadesio događaj koji je bilo teško zaboraviti. U spoju muzike, maske i pokreta začelo se nešto drugačije i primavljivo, i konačno novo u pozorišnom životu Sarajeva…
Slijedi nakon toga zapažen nastup na manifestaciji »Mladost Sutjeske« na Tjentištu, prisustvo u Zagrebu, Mostaru i Skoplju… Najviše je bilo ipak noći u kojima Iva i Petar Mandić nisu znali šta ih čeka sutra?!
– Nastup teatra »Maska i pokret« me podsjetio na slavne MES-ovske dane, kada smo bili oduševljeni novinama, smjelošću, poetičnošću teatra – riječi su Dalibora Foretića, kritičara iz Zagreba. – Dogodilo se nešto što je dragocjeno iskustvo Festivala. Drago mi je što se ovakav pokušaj desio u Sarajevu, što MES daje i ovdje rezultate ne samo sljeđenja, nego i unapređivanja iskustava koje je do sada imao.
Slijedi izjava Hoze Anhela Gomeza, gosta iz španije, naučnog saradnika Akademije za pozorište u Barseloni:
– Više od svih predstava na MES-u dopala mi se predstava Teatra »Maska i pokret«. To je pravi eksperiment i pravo istraživanje u teatru. Mnoge od predstava koje su prikazane na Festivalu možemo vidjeti bilo gdje u svijetu, a »Maska i pokret« proizilazi upravo iz ove sredine.
Dvadeset i drugi MES je već za nama. Za mnoge, jedan od trenutaka njegovog visokog dometa vezan je za nastup Ive i Petra Mandića.

POSLIJE PREDSTAVA XXII MES-A
Kao da je, kao da je…Kao da je Eden fon Horvat veliki, a nepriznat svojevremeno, dramski autor (varijanta austrougarskog kosmopolite) stvarno velik i značajan (porede ga ništa manje nego sa Šekspirom i Čehovom, a o Brehtu da i ne govorimo) — tako je ušao u evropsku modu, tako ga je zaigralo beogradsko Jugoslovensko dramsko pozorište, u režiji Paola Mađelija. l tako se ta maltene pompom ovjenčana predstava slavno raspala naočigled prepune dvorane sarajevskog Narodnog pozorišta — da je to odista bio događaj, i to ortodoksno pozorišni. Do te mjere da je publika bila optužena za gluvoću i sljepilo. Kao da nekoliko dana ranije nije ta ista publika aklamacijom iznijela na visine trijumfa »Sumrak«, predstavu istog teatra. Ta, tako rekavši, ista publika koja je nekoliko godina ranije, na istom festivalu, od ansambla »Tarelkinove smrti«, predstave istog pozorišta, proglašena najboljom i najdelikatnijom…
Čas valja, čas ne valja
Kao da nije u konkurenciji tako i toliko slavnih ansambla i pojedinaca — tako je ozbiljno, radno usredsređeno izveo svoju produkciju »Neko je ubio pjesmu« sarajevski Teatar »Maska i pokret«. Teatar, bože moj: Iva Kostović—Mandić i Petar joj Mandić. Ništa je u toj predstavi iz afiše nisam razumio ni prije ni poslije izvedbe, od naslova do popisa lica. Gledao sam i slušao, 45 minuta, nekakav prizor koji je naseljavao čula i dušu, lagano, striktno, delikatno, nudeći i, jednovremeno, ukidajući mogućna asocijativna polja u sferi znanog. To pulsiranje uzimanja — davanja tematiziralo je primaoca blago a odlučno do mjere i na način koji su doslućivali polje manevarske slobode — kao u predstavama koje su ovaj festival ukorijenile autentično: kao negda »Spomenik G« sa maestralom Jožicom Abvelj, kao »Gilgameš«, pokojnog teatra »Pekama« Ljubljane, takođe…
Kao da festivalskoj duhovnoj vertikali prostorna plošnost repertoarskih efemerida ne može nikako nauditi, nego, naprotiv, izoštrava u vremenu do bljeska neponovljivu trajnost, reinkarnirajući prvobitno — tako je Mali oder ljubljanskog SNG-a razigrao poeziju Daneta Zajca pod naslovom »Vatra u ustima«. Tako su, upravo, izbor iz poezije rečenoga Zajca učinili scenski uzbudjivim, modernim, dovidljivosti i taktilnosti, umjetnici — glumci lva Zupančič i Rudi Kosmać (u režiji Ive Prijatelja).
I — šta sad. Festival čas valja, čas ne valja. A to može da nervira. Kako, molim te, ne valja — ako ima dva ovakva bisera! Pa »Sumrak«, pa »Zločin i kaznu«, pa »Lijepu Vidu«. Uostalom, šta fali predstavi »Audijencija — Izložba«, prema savršenom tekstu Vaclava Havela, u savršeno korektno neutralnoj režiji Božidara Violića, sa kvrgićevski savršenim Perom Kvrgićem i još troje njih, naročito Zlatkom Vitezom, zagrebačkog Dramskog kazališta »Gavella«?!…
Ništa. Nedostatak joj je u savršenosti, zaobljenosti, u višku perfekcionizma dovedenog do ravnodušja. Nedostaje joj pokoji kvar na trasi tragičkog krika, koji je bio moguć, činilo se — neizbježan. Bar u našoj interpretaciji češke motivike.
Havelov ne manje (dapače) žestok zemljak Milan Kundera autor je teksta »Žak fatalist i njegov gospodar«, prema kojem je Miro Međirnorec izrežirao, a za potrebe teatra STD, predstavu sa glumačkim lavovima Ivirom Vidovićem i Vanjom Orahom. Kulturološkom asocijacijom prema Didroivom osamnaestom i, još unazad, Malerbovom sedamanestom stoljeću, autori predstave napravili su se maksimalno i artistički efektno ludi. Kundera nas je zabavio kao i Havel, a bog sveti zna koliko im je samo do toga stalo…
Sve je za vremena
U tome je vic. Imamo oštroumne reditelje, vrsne glumce, i jednima i drugima je jasno pred čim su i da to mogu supstancijalno kreirati, ali — kao da ih mrzi da stvore autentično umjetničko djelo, radije profesionalno opsluže tamo neki tekući repertoar, odgajajući njegovu publiku. Taj konformizam teže pada nego zablude zaošijanih ili netalentovanih…
Samom Festivalu, u biti najteatarskijem u zemlji, nužna je radikalna i rigorozna duhovna reorganizacija. On je u startu tako zdravo postavljen (Jurislav Korenić) da mu do sada niko i ništa nije moglo ozbiljnije nauditi. Čak ni sam sebi, ni oni koji su ga u nekim periodima rukovodili. Ali – sve je za vremena. Baš zato što je tako snažno i zdravo zasnovan, perspektive su mu nesagledive, baš zato i ne da može da trpi, nego zahtijeva radikalnu kritiku sa trenutne amorfnosti. Da bi, koliko dogodine, doživio novo samoosvješćenje i bio kao i u najboljim vremenima: nezamjenljiva i nenadoknadiva fešta modernog, zapitanog, razigranog iz čovjeka i za njega, u jugoslovenskom teatru.

Velimir STOJANOVIĆ